1I uðe opet u Kapernaum poslije nekoliko dana; i èu se da je u kuæi.
2I odmah skupiše se mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se sprate; i kazivaše im rijeè.
3I doðoše k njemu s uzetijem koga nošaše èetvoro.
4I ne moguæi približiti se k njemu od naroda otkriše kuæu gdje on bijaše, i prokopavši spustiše odar na kome uzeti ležaše.
5A Isus vidjevši vjeru njihovu reèe uzetome: sinko! opraštaju ti se grijesi tvoji.
6A ondje sjeðahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojima:
7Šta ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga?
8I odmah razumjevši Isus duhom svojijem da oni tako pomišljaju u sebi, reèe im: što tako pomišljate u srcima svojijem?
9Što je lakše? reæi uzetome: opraštaju ti se grijesi? ili reæi: ustani i uzmi odar svoj, i hodi?
10No da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe, reèe uzetome:)
11Tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj, i idi doma.
12I usta odmah, i uzevši odar iziðe pred svima tako da se svi divljahu i hvaljahu Boga govoreæi: nigda toga vidjeli nijesmo.
13I iziðe opet k moru; i sav narod iðaše k njemu, i uèaše ih.
14I prolazeæi vidje Leviju Alfejeva gdje sjedi na carini, i reèe mu: hajde za mnom. I ustavši otide za njim.
15I kad sjeðaše Isus za trpezom u kuæi njegovoj, i carinici i grješnici mnogi sjeðahu s njim i s uèenicima njegovijem: jer ih bijaše mnogo koji iðahu za njim.
16A književnici i fariseji vidjevši ga gdje jede s carinicima i s grješnicima govorahu uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima jede i pije?
17I èuvši Isus reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Ja nijesam došao da dozovem pravednike no grješnike na pokajanje.
18I bijahu uèenici Jovanovi i farisejski koji pošæahu; i doðoše i rekoše mu: zašto uèenici Jovanovi i farisejski poste a tvoji uèenici ne poste?
19I reèe im Isus: eda li mogu svatovi postiti dok je ženik s njima? Dokle god imaju sa sobom ženika ne mogu postiti.
20Nego æe doæi dni kad æe se oteti od njih ženik, i tada æe postiti u one dne.
21I niko ne prišiva nove zakrpe na staru haljinu; inaèe æe odadrijeti nova zakrpa od staroga, i gora æe rupa biti.
22I niko ne ljeva nova vina u mjehove stare; inaèe novo vino prodre mjehove, i vino se prolije, i mjehovi propadnu; nego novo vino u nove mjehove ljevati treba.
23I dogodi mu se da iðaše u subotu kroz usjeve, i uèenici njegovi trgahu putem klasje.
24I fariseji govorahu mu: gledaj, zašto èine u subotu što ne valja?
25A on reèe im: nijeste li nikad èitali šta uèini David kad mu bi do nevolje i ogladnje s onima što bijahu s njim?
26Kako uðe u Božiju kuæu pred Avijatarom poglavarom sveštenièkijem i hljebove postavljene pojede kojijeh ne bijaše slobodno nikome jesti osim sveštenika, i dade ih onima koji bijahu s njim?
27I govoraše im: subota je naèinjena èovjeka radi, a nije èovjek subote radi.
28Dakle je gospodar sin èovjeèij i od subote.
