24I ustavši odande otide na krajeve Tirske i Sidonske, i ušavši u kuæu šæadijaše da niko ne èuje za nj; i ne može se sakriti.
25Jer èuvši za nj žena što u njezinoj kæeri bijaše duh neèisti, doðe i pade k nogama njegovima.
26A žena ta bijaše Grkinja rodom Sirofinièanka, i moljaše ga da istjera ðavola iz kæeri njezine.
27A Isus reèe joj: stani da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima.
28A ona odgovarajuæi reèe mu: da, Gospode; ali i psi pod trpezom jedu od mrva djetinjijeh.
29I reèe joj: za tu rijeè idi; iziðe ðavo iz kæeri tvoje.
30I došavši kuæi naðe da je ðavo izišao, i kæi ležaše na odru.
31I opet iziðe Isus iz krajeva Tirskijeh i Sidonskijeh i doðe na more Galilejsko u krajeve Desetogradske.
32I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na nj ruku.
33I uzevši ga iz naroda nasamo metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dohvati se jezika njegova;
34I pogledavši na nebo uzdahnu, i reèe mu: Efata, to jest: otvori se.
35I odmah mu se otvoriše uši, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše lijepo.