1Èujte ovu rijeè, naricanje koje podižem za vama, dome Izrailjev.
2Pade, neæe više ustati djevojka Izrailjeva; baèena je na zemlju svoju, nema nikoga da je podigne.
3Jer ovako veli Gospod Gospod: u gradu iz kojega je izlazila tisuæa ostaæe stotina, a iz kojega je izlazila stotina u njemu æe ostati deset domu Izrailjevu.
4Jer ovako veli Gospod domu Izrailjevu: tražite me, i biæete živi.
5A ne tražite Vetilja, i ne idite u Galgal, i ne prolazite u Virsaveju, jer æe Galgal otiæi u ropstvo, a Vetilj æe se obratiti u ništa.
6Tražite Gospoda i biæete živi, da ne obuzme doma Josifova kao oganj i spali i ne bude nikoga da gasi Vetilj.
7Koji obraæate sud u pelen, i pravdu na zemlju obarate,
8Onoga tražite koji je stvorio zvijezde kola i štape, i koji pretvara sjen smrtni u jutro a dan u tamnu noæ, koji doziva vode morske i proljeva ih po zemlji; ime mu je Gospod.
9Koji podiže pogibao na jakoga, te pogibao doðe na grad.
10Mrze na onoga koji kara na vratima, i gade se na onoga koji govori pravo.
11Zato što gazite siromaha i uzimate od njega žito u danak, sagradiste kuæe od tesana kamena, ali neæete sjedjeti u njima; nasadiste lijepe vinograde, ali neæete piti vina iz njih.
12Jer znam bezakonja vaša, kojih je mnogo, i grijehe vaše, koji su veliki, koji muèite pravednika, primate poklone i izvræete pravdu ubogima na vratima.
13Zato æe pravedni muèati u ovo vrijeme, jer je zlo vrijeme.
14Tražite dobro a ne zlo, da biste bili živi; i tako æe Gospod Bog nad vojskama biti s vama, kako rekoste.
15Mrzite na zlo i ljubite dobro, i postavite na vratima sud, ne bi li se Gospod Bog nad vojskama smilovao na ostatak Josifov.
16Zato ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Gospod: biæe tužnjava po svijem ulicama, i po svijem putovima govoriæe: jaoh! jaoh! i zvaæe ratare na žalost i na tužnjavu one koji umiju naricati.
17I po svijem æe vinogradima biti tužnjava, jer æu proæi posred tebe, govori Gospod.
18Teško onima koji žele dan Gospodnji! što æe vam dan Gospodnji? tada je mrak a ne vidjelo.
19Kao da bi ko bježao od lava pa bi ga sreo medvjed; ili kao da bi ko došao u kuæu i naslonio se rukom na zid, pa bi ga zmija ujela.
20Nije li dan Gospodnji mrak a ne vidjelo? i tama, bez svjetlosti?
21Mrzim na vaše praznike, odbacio sam ih, i neæu da mirišem svetkovina vaših.
22Ako mi prinesete žrtve paljenice i prinose svoje, neæu ih primiti, i neæu pogledati na zahvalne žrtve od ugojene stoke vaše.
23Ukloni od mene buku pjesama svojih, i sviranja psaltira tvojih neæu da èujem.
24Nego sud neka teèe kao voda i pravda kao silan potok.
25Jeste li meni prinosili žrtve i dare u pustinji èetrdeset godina, dome Izrailjev?
26Nego ste nosili šator Moloha svojega, i Hijuna, likove svoje, zvijezdu boga svojega, koje sami sebi naèiniste.
27Zato æu vas preseliti iza Damaska, govori Gospod, kojemu je ime Bog nad vojskama.
