Jovanu 12:2-39

²Ondje mu pak zgotoviše veèeru, i Marta služaše, a i Lazar sjeðaše s njim za trpezom;

³A Marija uzevši litru pravoga nardova mnogocjenoga mira pomaza noge Isusove, i otr kosom svojom noge njegove; a kuæa se napuni mirisa od mira.

⁴Onda reèe jedan od uèenika njegovijeh, Juda Simonov Iskariotski, koji ga poslije izdade:

⁵Zašto se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima?

⁶A ovo ne reèe što se staraše za siromahe, nego što bješe lupež, i imaše kovèežiæ, i nošaše što se metaše u nj.

⁷A Isus reèe: ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mojega pogreba;

⁸Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda.

⁹Razumje pak mnogi narod iz Judeje da je ondje i doðoše ne samo Isusa radi nego i da vide Lazara kojega podiže iz mrtvijeh.

¹⁰A glavari sveštenièki dogovoriše se da i Lazara ubiju;

¹¹Jer mnogi njega radi iðahu iz Judeje i vjerovahu Isusa.

¹²A sjutradan mnogi od naroda koji bješe došao na praznik, èuvši da Isus ide u Jerusalim

¹³Uzeše grane od finika i iziðoše mu na susret, i vikahu govoreæi: osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev.

¹⁴A Isus našavši magare usjede na nj, kao što je pisano:

¹⁵Ne boj se kæeri Sionova, evo car tvoj ide sjedeæi na magaretu.

¹⁶Ali ovo uèenici njegovi ne razumješe prije: nego kad se proslavi Isus onda se opomenuše da ovo bješe za njega pisano, i ovo mu uèiniše.

¹⁷A narod svjedoèaše koji bješe prije s njim kad Lazara izazva iz groba i podiže ga iz mrtvijeh.

¹⁸Zato ga i srete narod, jer èuše da on uèini ovo èudo.

¹⁹A fariseji govorahu meðu sobom: vidite da ništa ne pomaže? gle, svijet ide za njim.

²⁰A bijahu neki Grci meðu onima koji bijahu došli na praznik da se mole Bogu.

²¹Oni dakle pristupiše k Filipu, koji bješe iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreæi: gospodine! mi bismo htjeli da vidimo Isusa.

²²Doðe Filip i kaza Andriji, a Andrija i Filip opet kazaše Isusu.

²³A Isus odgovori im govoreæi: doðe èas da se proslavi sin èovjeèij.

²⁴Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenièno padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi:

²⁵Koji ljubi dušu svoju izgubiæe je, a ko mrzi na dušu svoju na ovom svijetu, saèuvaæe je za život vjeèni.

²⁶Ko meni služi, za mnom nek ide, i gdje sam ja ondje i sluga moj neka bude; i ko meni služi onoga æe poštovati otac moj.

²⁷Sad je duša moja žalosna; i šta da kažem? Oèe! saèuvaj me od ovoga èasa; ali zato doðoh na èas ovaj.

²⁸Oèe! proslavi ime svoje! Tada glas doðe s neba: i proslavio sam, i opet æu proslaviti.

²⁹A kad èu narod koji stajaše, govorahu: grom zagrmi; a drugi govorahu: anðeo mu govori.

³⁰Isus odgovori i reèe: ovaj glas ne bi mene radi nego naroda radi.

³¹Sad je sud ovome svijetu; sad æe biti istjeran knez ovoga svijeta napolje.

³²I kad ja budem podignut od zemlje, sve æu privuæi k sebi.

³³A ovo govoraše da pokaže kakvom æe smrti umrijeti.

³⁴Narod mu odgovori: mi èusmo iz zakona da æe Hristos ostati vavijek; kako ti govoriš da se sinu èovjeèijemu valja podignuti? Ko je taj sin èovjeèij?

³⁵A Isus im reèe: još je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok vidjelo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide.

³⁶Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih.

³⁷Ako je i èinio tolika èudesa pred njima, opet ga ne vjerovahu;

³⁸Da se zbude rijeè Isaije proroka koji reèe: Gospode! ko vjerova govorenju našemu? i ruka Gospodnja kome se otkri?

³⁹Zato ne mogahu vjerovati, jer opet reèe Isaija: