Luki 22:34-71

³⁴A on reèe: kažem ti, Petre! danas neæe zapjevati pijetao dok se triput ne odreèeš da me poznaješ.

³⁵I reèe im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa.

³⁶A on im reèe: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.

³⁷Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i meðu zloèince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se.

³⁸A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reèe: dosta je.

³⁹I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi.

⁴⁰A kad doðe na mjesto reèe im: molite se Bogu da ne padnete u napast.

⁴¹I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu

⁴²Govoreæi: oèe! kad bi htio da proneseš ovu èašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude.

⁴³A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga.

⁴⁴I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.

⁴⁵I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti,

⁴⁶I reèe im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast.

⁴⁷Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je.

⁴⁸A Isus mu reèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sina èovjeèijega?

⁴⁹A kad oni što bijahu s njim vidješe šta æe biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem?

⁵⁰I udari jedan od njih slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho.

⁵¹A Isus odgovarajuæi reèe: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga.

⁵²A glavarima sveštenièkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reèe Isus: zar kao na hajduka iziðoste s noževima i koljem da me uhvatite?

⁵³Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš èas i oblast tame.

⁵⁴A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara sveštenièkoga. A Petar iðaše za njim izdaleka.

⁵⁵A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeðahu zajedno, i Petar sjeðaše meðu njima.

⁵⁶Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reèe: i ovaj bješe s njim.

⁵⁷A on ga se odreèe govoreæi: ženo! ne poznajem ga.

⁵⁸I malo zatijem vidje ga drugi i reèe: i ti si od njih. A Petar reèe: èovjeèe! nijesam.

⁵⁹I pošto proðe oko jednoga sahata drugi neko potvrðivaše govoreæi: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac.

⁶⁰A Petar reèe: èovjeèe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao.

⁶¹I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu rijeèi Gospodnje kako mu reèe: prije nego pijetao zapjeva odreæi æeš me se triput.

⁶²I izišavši napolje plaka gorko.

⁶³A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga.

⁶⁴I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreæi: proreci ko te udari?

⁶⁵I druge mnoge hule govorahu na nj.

⁶⁶I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenièki i književnici, i odvedoše ga u svoj sud

⁶⁷Govoreæi: jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reèe: ako vam i kažem, neæete vjerovati.

⁶⁸A ako vas i zapitam, neæete mi odgovoriti, niti æete me pustiti.

⁶⁹Otsele æe sin èovjeèij sjediti s desne strane sile Božije.

⁷⁰Svi pak rekoše: ti li si dakle sin Božij? A on im reèe: vi kažete da sam ja.

⁷¹A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedoèanstva? jer sami èusmo iz usta njegovijeh.