Luki 1:18-30

¹⁸I reèe Zarija anðelu: po èemu æu ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita.

¹⁹I odgovarajuæi anðeo reèe mu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.

²⁰I evo, onijemiæeš i neæeš moæi govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim rijeèima koje æe se zbiti u svoje vrijeme.

²¹I narod èekaše Zariju, i èuðahu se što se zabavi u crkvi.

²²A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem.

²³I kad se navršiše dani njegove službe otide kuæi svojoj.

²⁴A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi:

²⁵Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima.

²⁶A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret

²⁷K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.

²⁸I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama.

²⁹A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav?

³⁰I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga.