Luki 1:18-30

¹⁸Nato Zaharija reče anđelu: “Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.”

¹⁹Anđeo mu odgovori: “Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.

²⁰I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.”

²¹Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu.

²²Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.

²³Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući.

²⁴Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći:

²⁵“Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.”

²⁶U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret

²⁷k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.

²⁸Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!”

²⁹Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.

³⁰No anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.