Luki 24:13-26

¹³I gle, dvojica od njih iðahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus.

¹⁴A oni govorahu meðu sobom o svima ovijem dogaðajima.

¹⁵I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iðaše s njima.

¹⁶A oèi im se držahu da ga ne poznaše.

¹⁷A on im reèe: kakav je to razgovor koji imate meðu sobom iduæi, i što ste neveseli?

¹⁸A jedan po imenu Kleopa, odgovarajuæi reèe mu: zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi èuo šta je u njemu bilo ovijeh dana?

¹⁹I reèe im: šta? A oni mu rekoše: za Isusa Nazareæanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u rijeèi pred Bogom i pred svijem narodom;

²⁰Kako ga predadoše glavari sveštenièki i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga?

²¹A mi se nadasmo da je on onaj koji æe izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treæi dan kako to bi.

²²A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu,

²³I ne našavši tijela njegova doðoše govoreæi da su im se anðeli javili koji su kazali da je on živ.

²⁴I idoše jedni od našijeh na grob, i naðoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe.

²⁵I on im reèe: o bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci!

²⁶Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uðe u slavu svoju?