Luki 23:29-45

²⁹Jer gle, idu dani u koje æe se reæi: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše.

³⁰Tada æe poèeti govoriti gorama: padnite na nas; i bregovima: pokrijte nas.

³¹Jer kad se ovako radi od sirova drveta, šta æe biti od suha?

³²Voðahu pak i druga dva zloèinca da pogube s njim.

³³I kad doðoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zloèince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve.

³⁴A Isus govoraše: oèe! oprosti im; jer ne znadu šta èine. A dijeleæi njegove haljine bacahu kocke.

³⁵I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu mu se govoreæi: drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij.

³⁶A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat,

³⁷I govorahu: ako si ti car Judejski pomozi sam sebi.

³⁸A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grèkijem i Latinskijem i Jevrejskijem: ovo je car Judejski.

³⁹A jedan od obješenijeh zloèinaca huljaše na njega govoreæi: ako si ti Hristos pomozi sebi i nama.

⁴⁰A drugi odgovarajuæi šutkaše ga i govoraše: zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuðen tako?

⁴¹I mi smo još pravedno osuðeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije uèinio.

⁴²I reèe Isusu: opomeni me se, Gospode! kad doðeš u carstvo svoje.

⁴³I reèe mu Isus: zaista ti kažem: danas æeš biti sa mnom u raju.

⁴⁴A bijaše oko šestoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga.

⁴⁵I pomrèa sunce, i zavjes crkveni razdrije se napola.