Luki 23:18-53

¹⁸I povikaše svi uglas: “Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!”

¹⁹A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva.

²⁰Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa.

²¹Ali oni vikahu: “Raspni, raspni ga!”

²²On im treći put reče: “Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.”

²³Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača.

²⁴Pilat presudi da im bude što ištu.

²⁵Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju.

²⁶Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom.

²⁷Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim.

²⁸Isus se okrenu prema njima pa im reče: “Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom.

²⁹Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.'

³⁰Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!'

³¹Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?”

³²A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube.

³³I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.

³⁴A Isus je govorio: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.

³⁵Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: “Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!”

³⁶Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom

³⁷govoreći: “Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!”

³⁸A bijaše i natpis ponad njega: “Ovo je kralj židovski.”

³⁹Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: “Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!”

⁴⁰A drugi ovoga prekoravaše: “Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom?

⁴¹Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini.”

⁴²Onda reče: “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.”

⁴³A on će mu: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!”

⁴⁴Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji - sve do ure devete,

⁴⁵jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini.

⁴⁶I povika Isus iza glasa: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!” To rekavši, izdahnu.

⁴⁷Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: “Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!”

⁴⁸I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa.

⁴⁹Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje.

⁵⁰I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan;

⁵¹on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje.

⁵²Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.

⁵³Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen.