Jovanu 11:2-18

²A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.)

³Onda poslaše sestre k njemu govoreæi: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je.

⁴A kad èu Isus, reèe: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje.

⁵A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.

⁶A kad èu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe.

⁷A potom reèe uèenicima: hajdemo opet u Judeju.

⁸Uèenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šæadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoæeš da ideš onamo?

⁹Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotièe se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta;

¹⁰A ko ide noæu spotièe se, jer nema vidjela u njemu.

¹¹Ovo kaza, i potom reèe im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.

¹²Onda mu rekoše uèenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaæe.

¹³A Isus im reèe za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.

¹⁴Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije.

¹⁵I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu.

¹⁶Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reèe uèenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim.

¹⁷A kad doðe Isus, naðe ga a on veæ èetiri dana u grobu.

¹⁸A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.)