2 A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.)
3 Onda poslaše sestre k njemu govoreæi: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je.
4 A kad èu Isus, reèe: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje.
5 A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.
6 A kad èu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe.
7 A potom reèe uèenicima: hajdemo opet u Judeju.
8 Uèenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šæadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoæeš da ideš onamo?
9 Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotièe se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta;
10 A ko ide noæu spotièe se, jer nema vidjela u njemu.
11 Ovo kaza, i potom reèe im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.
12 Onda mu rekoše uèenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaæe.
13 A Isus im reèe za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.
14 Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije.
15 I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu.
16 Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reèe uèenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim.
17 A kad doðe Isus, naðe ga a on veæ èetiri dana u grobu.
18 A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.)
