Marku 5:20-36

²⁰I otide i poèe pripovijedati u Deset Gradova šta mu uèini Isus; i svi se divljahu.

²¹I kad prijeðe Isus u laði opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bješe kraj mora.

²²I gle, doðe jedan od starješina zbornièkijeh po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove.

²³I moljaše ga vrlo govoreæi: kæi je moja na smrti; da doðeš i da metneš na nju ruke da ozdravi i živi.

²⁴I poðe s njim; i za njim iðaše naroda mnogo i turkahu ga.

²⁵I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi

²⁶I veliku muku podnijela od mnogijeh ljekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nijesu pomogli, nego još gore naèinili,

²⁷Kad je èula za Isusa, doðe u narodu sastrag, i dotaèe se haljine njegove.

²⁸Jer govoraše: ako se samo dotaknem haljina njegovijeh ozdraviæu.

²⁹I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti.

³⁰I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziðe iz njega, i obazrevši se na narod reèe: ko se to dotaèe mojijeh haljina?

³¹I rekoše mu uèenici njegovi: vidiš narod gdje te turka, pa pitaš: ko se dotaèe mene?

³²I on se obziraše da vidi onu koja to uèini.

³³A žena uplašivši se drktaše, i znajuæi što joj se dogodi, doðe i kleèe pred njim, i kaza mu svu istinu.

³⁴A on reèe joj: kæeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje.

³⁵Još on govoraše, a doðoše od starješine zbornièkoga govoreæi: kæi tvoja umrije; šta veæ trudiš uèitelja?

³⁶A Isus odmah èuvši rijeè što rekoše reèe starješini: ne boj se, samo vjeruj.