Marku 4:21-40

²¹I govoraše im: eda li se svijeæa užiže da se metne pod sud ili pod odar? a ne da se na svijetnjak metne?

²²Jer nema ništa tajno što neæe biti javno; niti ima što sakriveno što neæe iziæi na vidjelo.

²³Ako ima ko uši da èuje neka èuje.

²⁴I govoraše im: pamtite što èujete: kakom mjerom mjerite onakom æe vam se mjeriti i dometnuæe se vama koji slušate.

²⁵Jer ko ima, daæe mu se; a koji nema, uzeæe mu se i ono što ima.

²⁶I govoraše im: tako je carstvo Božije kao èovjek kad baci sjeme u zemlju;

²⁷I spava i ustaje noæu i danju; i sjeme nièe i raste, da ne zna on.

²⁸Jer zemlja sama od sebe najprije donese travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu.

²⁹A kad sazri rod, odmah pošlje srp; jer nasta žetva.

³⁰I govoraše: kakvo æemo kazati da je carstvo Božije? ili u kakvoj æemo ga prièi iskazati?

³¹Ono je kao zrno gorušièno koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji;

³²A kad se posije, uzraste i bude veæe od svega povræa, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu ptice nebeske življeti.

³³I takovijem mnogijem prièama kazivaše im rijeè koliko mogahu slušati.

³⁴A bez prièa ne govoraše im ni rijeèi. A uèenicima osobito kazivaše sve.

³⁵I reèe im onaj dan uveèe: hajdemo na onu stranu.

³⁶I otpustivši narod uzeše ga kako bješe u laði; a i druge laðe bijahu s njim.

³⁷I postade velika oluja; i valovi tako zaljevahu u laðu da se veæ napuni.

³⁸A on na krmi spavaše na uzglavlju; i probudiše ga, i rekoše mu: uèitelju! zar ti ne mariš što ginemo?

³⁹I ustavši zaprijeti vjetru, i reèe moru: æuti, prestani. I utoli vjetar, i postade tišina velika.

⁴⁰I reèe im: zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere.