2gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje.
3A đavao mu reče: “Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.”
4Isus mu odgovori: “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.”
5I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje
6i reče mu: “Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je.
7Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.”
8Isus mu odgovori: “Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!”
9Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje!
10Ta pisamo je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.
11I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.”
12Odgovori mu Isus: “Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!”
13Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
14A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici.
15I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
16I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati.
17Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:
18Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene,
19proglasiti godinu milosti Gospodnje.
20Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.
21On im progovori: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.”
22I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: “Nije li ovo sin Josipov?”
23A on im reče: “Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.”
24I nastavi: “Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju.
Luki 4
Luki 4:2-24