2 gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje.
3 A đavao mu reče: “Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.”
4 Isus mu odgovori: “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.”
5 I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje
6 i reče mu: “Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je.
7 Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.”
8 Isus mu odgovori: “Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!”
9 Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: “Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje!
10 Ta pisamo je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.
11 I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.”
12 Odgovori mu Isus: “Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!”
13 Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.
14 A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici.
15 I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.
16 I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati.
17 Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:
18 Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene,
19 proglasiti godinu milosti Gospodnje.
20 Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.
21 On im progovori: “Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.”
22 I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: “Nije li ovo sin Josipov?”
23 A on im reče: “Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.”
24 I nastavi: “Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju.
