27I poèevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu.
28I približiše se k selu u koje iðahu, i on èinjaše se da hoæe dalje da ide.
29I oni ga ustavljahu govoreæi: ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noæ. I uðe s njima da noæi.
30I kad sjeðaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im.
31Tada se njima otvoriše oèi i poznaše ga. I njega nestade.
32I oni govorahu jedan drugome: ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo?
33I ustavši onaj èas, vratiše se u Jerusalim, i naðoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima,
34Koji govorahu: zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.
35I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb.
36A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade meðu njima, i reèe im: mir vam.
37A oni se uplašiše, i poplašeni buduæi, mišljahu da vide duha.
38I reèe im: šta se plašite? I zašto takove misli ulaze u srca vaša?
39Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam.
40I ovo rekavši pokaza im ruke i noge.
41A dok oni još ne vjerovahu od radosti i èuðahu se reèe im: imate li ovdje što za jelo?