41Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: “Oče, hvala ti što si me uslišao.
42Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.”
43Rekavši to povika iza glasa: “Lazare, izlazi!”
44I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: “Odriješite ga i pustite neka ide!”
45Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
46A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini.
47Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: “Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.
48Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!”
49A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: “Vi ništa ne znate.
50I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!”
51To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;
52ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.
53Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
Ivanu 11
Ivanu 11:41-53