1Ako ima dakle koje pouèenje u Hristu, ili ako ima koja utjeha ljubavi, ako ima koja zajednica duha, ako ima koje srce žalostivo i milost,
2Ispunite moju radost, da jedno mislite, jednu ljubav imate, jedinodušni i jedinomisleni:
3Ništa ne èinite uz prkos ili za praznu slavu; nego poniznošæu èinite jedan drugoga veæeg od sebe.
4Ne gledajte svaki za svoje, nego i za drugijeh.
5Jer ovo da se misli meðu vama što je i u Hristu Isusu,
6Koji, ako je i bio u oblièju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom;
7Nego je ponizio sam sebe uzevši oblièje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oèi naðe se kao èovjek,
8Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove.
9Zato i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veæe od svakoga imena.
10Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom;
11I svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga oca.
12Tako, ljubazni moji, kao što me svagda slušaste, ne samo kad sam kod vas, nego i sad mnogo veæma kad nijesam kod vas, gradite spasenije svoje sa strahom i drktanjem.
13Jer je Bog što èini u vama da hoæete i uèinite kao što mu je ugodno.
14Sve èinite bez vike i premišljanja,
15Da budete pravi i cijeli, djeca Božija bez mane usred roda nevaljaloga i pokvarenoga, u kojemu svijetlite kao vidjela na svijetu,
16Pridržavajuæi rijeè života, na moju hvalu za dan Hristov, da mi ne bude uzalud trèanje i trud.
17No ako i žrtvovan budem na žrtvu i službu vjere vaše, radujem se, i radujem se s vama svima.
18Tako i vi radujte se i budite sa mnom radosni.
19A nadam se u Gospoda Isusa da æu skoro poslati k vama Timotija, da se i ja razveselim razabravši kako ste vi.
20Jer nijednoga nemam jednake misli sa sobom koji se upravo brine za vas.
21Jer svi traže što je njihovo, a ne što je Hrista Isusa.
22A njegovo poštenje poznajete, jer kao dijete ocu sa mnom je poslužio u jevanðelju.
23Njega dakle nadam se da æu poslati odmah kako razberem šta je za mene.
24A nadam se u Gospoda da æu i sam skoro doæi k vama.
25Ali naðoh za potrebno da pošljem k vama brata Epafrodita, svojega pomagaèa i drugara u vojevanju, a vašega poslanika i slugu moje potrebe;
26Jer željaše od srca vas sve da vidi, i žaljaše što ste èuli da je bolovao.
27Jer bješe bolestan do smrti; no Bog pomilova ga, ne samo njega, nego i mene, da mi ne doðe žalost na žalost.
28Zato ga poslah skorije, da se obradujete kad ga opet vidite, i meni da olakša malo.
29Primite ga dakle u Gospodu sa svakom radosti, i takove poštujte;
30Jer za djelo Hristovo doðe do same smrti, ne marivši za svoj život da naknadi u službi mojoj što vas nemam.
