1Rijeèi cara Lemuila; sabrane rijeèi, kojima ga je uèila mati njegova.
2Šta, sine moj, šta, sine utrobe moje, i šta, sine zavjeta mojih?
3Ne daj krjeposti svoje ženama, ni putova svojih onima što satiru careve.
4Nije za careve, Lemuilo, nije za careve da piju vino, ni za knezove da piju silovito piæe,
5Da ne bi pijuæi zaboravio uredbe, i izmijenio pravicu kojemu nevoljniku.
6Podajte silovito piæe onome koji hoæe da propadne, i vino onima koji su tužna srca;
7Neka se napije i zaboravi svoje siromaštvo, i da se više ne sjeæa svoje muke.
8Otvoraj usta svoja za nijemoga, za stvar svijeh namijenjenijeh smrti.
9Otvoraj usta svoja, sudi pravo, daj pravicu nevoljnome i ubogome.
10Ko æe naæi vrsnu ženu? jer vrijedi više nego biser.
11Oslanja se na nju srce muža njezina, i dobitka neæe nedostajati.
12Èini mu dobro, a ne zlo, svega vijeka svojega.
13Traži vune i lana, i radi po volji rukama svojim.
14Ona je kao laða trgovaèka, iz daleka donosi hranu svoju.
15Ustaje dok je još noæ, daje hranu èeljadi svojoj i posao djevojkama svojim.
16Misli o njivi, i uzme je, od rada ruku svojih sadi vinograd.
17Opasuje snagom bedra svoja i krijepi mišice svoje.
18Vidi kako joj je dobra radnja, ne gasi joj se noæu žižak.
Poslovice 31
Poslovice 31:1-18