1 Rijeèi cara Lemuila; sabrane rijeèi, kojima ga je uèila mati njegova.
2 Šta, sine moj, šta, sine utrobe moje, i šta, sine zavjeta mojih?
3 Ne daj krjeposti svoje ženama, ni putova svojih onima što satiru careve.
4 Nije za careve, Lemuilo, nije za careve da piju vino, ni za knezove da piju silovito piæe,
5 Da ne bi pijuæi zaboravio uredbe, i izmijenio pravicu kojemu nevoljniku.
6 Podajte silovito piæe onome koji hoæe da propadne, i vino onima koji su tužna srca;
7 Neka se napije i zaboravi svoje siromaštvo, i da se više ne sjeæa svoje muke.
8 Otvoraj usta svoja za nijemoga, za stvar svijeh namijenjenijeh smrti.
9 Otvoraj usta svoja, sudi pravo, daj pravicu nevoljnome i ubogome.
10 Ko æe naæi vrsnu ženu? jer vrijedi više nego biser.
11 Oslanja se na nju srce muža njezina, i dobitka neæe nedostajati.
12 Èini mu dobro, a ne zlo, svega vijeka svojega.
13 Traži vune i lana, i radi po volji rukama svojim.
14 Ona je kao laða trgovaèka, iz daleka donosi hranu svoju.
15 Ustaje dok je još noæ, daje hranu èeljadi svojoj i posao djevojkama svojim.
16 Misli o njivi, i uzme je, od rada ruku svojih sadi vinograd.
17 Opasuje snagom bedra svoja i krijepi mišice svoje.
18 Vidi kako joj je dobra radnja, ne gasi joj se noæu žižak.
