Poslovice 25:10-23

¹⁰Da te ne bi psovao ko èuje, i sramota tvoja da ne bi ostala na tebi.

¹¹Zlatne jabuke u srebrnijem sudima jesu zgodne rijeèi.

¹²Zlatna je grivna i nakit od najboljega zlata mudri karaè onome koji sluša.

¹³Vjeran je poslanik kao studen šnježna o žetvi onima koji ga pošlju, i rashlaðuje dušu svojim gospodarima.

¹⁴Ko se hvali darom lažnijem, on je kao oblaci i vjetar bez dažda.

¹⁵Strpljenjem se ublažava knez, i mek jezik lomi kosti.

¹⁶Kad naðeš med, jedi koliko ti je dosta, da ne bi najedavši ga se izbljuvao ga.

¹⁷Rijetko neka ti noga stupa u kuæu bližnjega tvojega, da ne bi nasitivši se tebe omrzao na te.

¹⁸Ko god govori lažno svjedoèanstvo na bližnjega svojega, on je kao malj i maè i oštra strijela.

¹⁹Uzdanje je u nevjernika u nevolji zub slomljen i noga uganuta.

²⁰Ko pjeva pjesme žalosnom srcu, on je kao onaj koji svlaèi haljinu na zimi, i kao ocat na salitru.

²¹Ako je gladan nenavidnik tvoj, nahrani ga hljeba, i ako je žedan, napoj ga vode.

²²Jer æeš živo ugljevlje zgrnuti na glavu njegovu, i Gospod æe ti platiti.

²³Sjeverni vjetar nosi dažd, a potajni jezik lice srdito.