Luki 1:1-53

¹Buduæi da mnogi poèeše opisivati dogaðaje koji se ispuniše meðu nama,

²Kao što nam predaše koji isprva sami vidješe i sluge rijeèi biše:

³Namislih i ja, ispitavši sve od poèetka, po redu pisati tebi, èestiti Teofile,

⁴Da poznaš temelj onijeh rijeèi kojima si se nauèio.

⁵U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijaše neki sveštenik od reda Avijna, po imenu Zarija, i žena njegova od plemena Aronova, po imenu Jelisaveta.

⁶A bijahu oboje pravedni pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane.

⁷I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje veæ stari.

⁸I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom,

⁹Da po obièaju sveštenstva doðe na njega da iziðe u crkvu Gospodnju da kadi.

¹⁰I sve mnoštvo naroda bijaše napolju i moljaše se Bogu u vrijeme kaðenja.

¹¹A njemu se pokaza anðeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga.

¹²I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade na nj.

¹³A anðeo reèe mu: ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiæe ti sina, i nadjeni mu ime Jovan.

¹⁴I biæe tebi radost i veselje, i mnogi æe se obradovati njegovu roðenju.

¹⁵Jer æe biti veliki pred Bogom, i neæe piti vina i sikera; i napuniæe se Duha svetoga još u utrobi matere svoje;

¹⁶I mnoge æe sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome;

¹⁷I on æe naprijed doæi pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci, i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.

¹⁸I reèe Zarija anðelu: po èemu æu ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita.

¹⁹I odgovarajuæi anðeo reèe mu: ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.

²⁰I evo, onijemiæeš i neæeš moæi govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojim rijeèima koje æe se zbiti u svoje vrijeme.

²¹I narod èekaše Zariju, i èuðahu se što se zabavi u crkvi.

²²A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem.

²³I kad se navršiše dani njegove službe otide kuæi svojoj.

²⁴A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreæi:

²⁵Tako mi uèini Gospod u dane ove u koje pogleda na me da me izbavi od ukora meðu ljudima.

²⁶A u šesti mjesec posla Bog anðela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret

²⁷K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.

²⁸I ušavši k njoj anðeo reèe: raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti meðu ženama.

²⁹A ona vidjevši ga poplaši se od rijeèi njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav?

³⁰I reèe joj anðeo: ne boj se, Marija! Jer si našla milost u Boga.

³¹I evo zatrudnjeæeš, i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Isus.

³²On æe biti veliki, i nazvaæe se sin najvišega, i daæe mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova;

³³I carovaæe u domu Jakovljevu vavijek, i carstvu njegovom neæe biti kraja.

³⁴A Marija reèe anðelu: kako æe to biti kad ja ne znam za muža?

³⁵I odgovarajuæi anðeo reèe joj: duh sveti doæi æe na tebe, i sila najvišega osjeniæe te; zato i ono što æe se roditi biæe sveto, i nazvaæe se sin Božij.

³⁶I evo Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom.

³⁷Jer u Boga sve je moguæe što reèe.

³⁸A Marija reèe: evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po rijeèi tvojoj. I anðeo otide od nje.

³⁹A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.

⁴⁰I uðe u kuæu Zarijinu, i pozdravi se s Jelisavetom.

⁴¹I kad Jelisaveta èu èestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,

⁴²I povika zdravo i reèe: blagoslovena si ti meðu ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje.

⁴³I otkud meni ovo da doðe mati Gospoda mojega k meni?

⁴⁴Jer gle, kad doðe glas èestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.

⁴⁵I blago onoj koja vjerova; jer æe se izvršiti što joj kaza Gospod.

⁴⁶I reèe Marija: velièa duša moja Gospoda;

⁴⁷I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,

⁴⁸Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, otsad æe me zvati blaženom svi naraštaji;

⁴⁹Što mi uèini velièinu silni, i sveto ime njegovo;

⁵⁰I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje.

⁵¹Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova.

⁵²Zbaci silne s prijestola, i podiže ponižene.

⁵³Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.