Luki 11:10-27

¹⁰Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvora mu se.

¹¹Koji je meðu vama otac u koga ako sin zaište hljeba da mu da kamen? Ili ako zaište ribe da mu da mjesto ribe zmiju?

¹²Ili ako zaište jaje da mu da skorpiju?

¹³Kad dakle vi, zli buduæi, umijete dobre dare davati djeci svojoj, koliko æe više otac nebeski dati Duha svetoga onima koji ištu u njega?

¹⁴I jednom izgna ðavola koji bješe nijem; kad ðavo iziðe progovori nijemi; i diviše se ljudi.

¹⁵A neki od njih rekoše: pomoæu Veelzevula kneza ðavolskoga izgoni ðavole.

¹⁶A drugi kušajuæi ga iskahu od njega znak s neba.

¹⁷A on znajuæi pomisli njihove reèe im: svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeæe, i dom koji se razdijeli sam po sebi, propašæe.

¹⁸Tako i sotona ako se razdijeli sam po sebi, kako æe ostati njegovo carstvo? kao što kažete da pomoæu Veelzevula izgonim ðavole.

¹⁹Ako li ja pomoæu Veelzevula izgonim ðavole, sinovi vaši èijom pomoæu izgone? Zato æe vam oni biti sudije.

²⁰A ako li ja prstom Božijim izgonim ðavole, dakle je došlo k vama carstvo Božije.

²¹Kad se jaki naoruža i èuva svoj dvor, imanje je njegovo na miru;

²²A kad doðe jaèi od njega i nadvlada ga, uzme sve oružje njegovo u koje se uzdao, i razdijeli što otme od njega.

²³Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji sa mnom ne sabira, prosipa.

²⁴Kad neèisti duh iziðe iz èovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeæi pokoja, i ne našavši reèe: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao;

²⁵I došavši naðe pometen i ukrašen.

²⁶Tada otide i uzme sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje èovjeku onome gore od prvoga.

²⁷A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reèe mu: blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje si sao!