10Obradovah se pak vrlo u Gospodu što se opet opomenuste starati se za mene; kao što se i staraste, ali se nezgodnijem vremenom zadržaste.
11Ne govorim zbog nedostatka, jer se ja navikoh biti dovoljan onijem u èemu sam.
12Znam se i poniziti, znam i izobilovati; u svemu i svakojako navikoh, i sit biti, i gladovati, i izobilovati, i nemati.
13Sve mogu u Isusu Hristu, koji mi moæ daje.
14Ali dobro uèiniste što se primiste moje nevolje.