9Dokle æeš, ljenivèe, ležati? kad æeš ustati od sna svojega?
10Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš,
11Utom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan èovjek.
12Èovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima;
13Namiguje oèima, govori nogama, pokazuje prstima;
14Svaka mu je opaèina u srcu, kuje zlo svagda, zameæe svaðu.
15Zato æe ujedanput doæi pogibao njegova, èasom æe se satrti i neæe biti lijeka.