2Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod.
3Ko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro.
4Car pravdom podiže zemlju; a ko uzima mito, satire je.
5Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem.
6U grijehu je zla èovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se.
7Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna.
8Potsmjevaèi raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev.
9Mudar èovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira.
10Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu.
11Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag.
12Koji knez sluša lažne rijeèi, sve su mu sluge bezbožne.
13Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oèi.
14Koji car pravo sudi siromasima, njegov æe prijesto stajati dovijeka.
15Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju.
16Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici æe vidjeti propast njihovu.
17Karaj sina svojega, i smiriæe te, i uèiniæe milinu duši tvojoj.
Poslovice 29
Poslovice 29:2-17