2 Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod.
3 Ko ljubi mudrost, veseli oca svojega; a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro.
4 Car pravdom podiže zemlju; a ko uzima mito, satire je.
5 Ko laska prijatelju svojemu, razapinje mrežu nogama njegovijem.
6 U grijehu je zla èovjeka zamka, a pravednik pjeva i veseli se.
7 Pravednik razumije parbu nevoljnijeh, a bezbožnik ne mari da zna.
8 Potsmjevaèi raspaljuju grad, a mudri utišavaju gnjev.
9 Mudar èovjek kad se pre s ludijem, ili se srdio ili smijao, nema mira.
10 Krvopije mrze na bezazlenoga, a pravi se brinu za dušu njegovu.
11 Sav gnjev svoj izliva bezumnik, a mudri ustavlja ga natrag.
12 Koji knez sluša lažne rijeèi, sve su mu sluge bezbožne.
13 Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oèi.
14 Koji car pravo sudi siromasima, njegov æe prijesto stajati dovijeka.
15 Prut i kar daju mudrost, a dijete pusto sramoti mater svoju.
16 Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se grijesi, a pravednici æe vidjeti propast njihovu.
17 Karaj sina svojega, i smiriæe te, i uèiniæe milinu duši tvojoj.
