2Strah je carev kao rika mladoga lava; ko ga draži, griješi svojoj duši.
3Slava je èovjeku da se okani svaðe; a ko je god bezuman, upleæe se.
4Radi zime ljenivac ne ore; prosi o žetvi, i ništa ne dobija.
5Savjet je u srcu èovjeèijem duboka voda, ali èovjek razuman crpe ga.
6Najviše ljudi hvali se svojom dobrotom; ali ko æe naæi èovjeka istinita?
7Pravednik jednako hodi u bezazlenosti svojoj; blago sinovima njegovijem poslije njega!