10Srce svaèije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi.
11Dom bezbožnièki raskopaæe se, a koliba pravednijeh cvjetaæe.
12Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti.
13I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost.
14Putova svojih nasitiæe se ko je izopaèena srca, ali ga se kloni èovjek dobar.
15Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake.
16Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je.
17Nagao èovjek èini bezumlje, a pakostan je èovjek mrzak.
18Ludi našljeðuje bezumlje, a razboriti vjenèava se znanjem.
19Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga.
20Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja.
21Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu.
22Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biæe onima koji smišljaju dobro.
23U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo.
24Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje.
25Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru.
26U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utoèište.
27Strah je Gospodnji izvor životu da se èovjek saèuva od prugala smrtnijeh.
28U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu.
29Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost.
30Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima.
31Ko èini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu.
32Za zlo svoje povrgnuæe se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti.
33Mudrost poèiva u srcu razumna èovjeka, a što je u bezumnima poznaje se.
34Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima.
Poslovice 14
Poslovice 14:10-34