1Dragi moj siðe u vrt svoj, k lijehama mirisnoga bilja, da pase po vrtovima i da bere ljiljane.
2Ja sam dragoga svojega, i moj je dragi moj, koji pase meðu ljiljanima.
3Lijepa si, draga moja, kao Tersa, krasna si kao Jerusalim, strašna kao vojska sa zastavama.
4Odvrati oèi svoje od mene, jer me raspaljuju. Kosa ti je kao stado koza koje se vide na Galadu.
5Zubi su ti kao stado ovaca kad izlaze iz kupala, koje se sve blizne a nijedne nema jalove.
6Jagodice su tvoje izmeðu vitica tvojih kao kriška šipka.
7Šezdeset ima carica i osamdeset inoèa, i djevojaka bez broja;
8Ali je jedna golubica moja, bezazlena moja, jedinica u matere svoje, izabrana u roditeljke svoje. Vidješe je djevojke i nazivaše je blaženom; i carice i inoèe hvališe je.
9Ko je ona što se vidi kao zora, lijepa kao mjesec, èista kao sunce, strašna kao vojska sa zastavama?
10Siðoh u orašje da vidim voæe u dolu, da vidim cvate li vinova loza, pupe li šipci.
11Ne doznah ništa, a duša me moja posadi na kola Aminadavova.
12Vrati se, vrati se Sulamko, vrati se, vrati se, da te gledamo. Šta æete gledati na Sulamci? kao èete vojnièke.
