11Plaha i pusta, kojoj noge ne mogu stajati kod kuæe,
12Sad na polju, sad na ulici, kod svakoga ugla vrebaše.
13I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno reèe mu:
14Imam žrtve zahvalne, danas izvrših zavjete svoje;
15Zato ti izidoh na susret da te tražim, i naðoh te.
16Nastrla sam odar svoj pokrivaèima vezenijem i prostirkama Misirskim.
17Okadila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom.
18Hajde da se opijamo ljubavlju do zore, da se veselimo milovanjem.
19Jer mi muž nije kod kuæe, otišao je na put daljni,
20Uzeo je sa sobom tobolac novèani, vratiæe se kuæi u odreðeni dan.
21Navrati ga mnogim rijeèima, glatkim usnama odvuèe ga.
22Otide za njom odmah kao što vo ide na klanje i kao bezumnik u puto da bude karan,
23Dokle mu strijela ne probije jetru, kao što ptica leti u zamku ne znajuæi da joj je o život.
24Zato dakle, djeco, poslušajte me, i pazite na rijeèi usta mojih.
25Nemoj da zastranjuje srce tvoje na putove njezine, nemoj lutati po stazama njezinijem.
Poslovice 7
Poslovice 7:11-25