6Idi k mravu, ljenivèe, gledaj putove njegove, i omudraj.
7Nema voða ni upravitelja ni gospodara;
8I opet pripravlja ljeti sebi hranu, zbira uz žetvu piæu svoju.
9Dokle æeš, ljenivèe, ležati? kad æeš ustati od sna svojega?
10Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da prilegneš,
11Utom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik i oskudica tvoja kao oružan èovjek.
12Èovjek nevaljao i nitkov hodi sa zlijem ustima;
13Namiguje oèima, govori nogama, pokazuje prstima;
14Svaka mu je opaèina u srcu, kuje zlo svagda, zameæe svaðu.
15Zato æe ujedanput doæi pogibao njegova, èasom æe se satrti i neæe biti lijeka.
16Na ovo šestoro mrzi Gospod, i sedmo je gad duši njegovoj:
17Oèi ponosite, jezik lažljiv i ruke koje proljevaju krv pravu,
18Srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trèe na zlo,
19Lažan svjedok koji govori laž, i ko zameæe svaðu meðu braæom.
20Èuvaj, sine moj, zapovijest oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
21Priveži ih sebi na srce zasvagda, i spuèi ih sebi oko grla.
22Kuda god poðeš, vodiæe te; kad zaspiš, èuvaæe te; kad se probudiš, razgovaraæe te;
23Jer je zapovijest žižak, i nauka je vidjelo, i put je životni karanje koje pouèava;
24Da te èuvaju od zle žene, od jezika kojim laska žena tuða.
25Ne zaželi u srcu svom ljepote njezine, i nemoj da te uhvati vjeðama svojim.
26Jer sa žene kurve spada èovjek na komad hljeba, i žena pusta lovi dragocjenu dušu.
27Hoæe li ko uzeti ognja u njedra a haljine da mu se ne upale?
28Hoæe li ko hoditi po živom ugljevlju a nogu da ne ožeže?
29Tako biva onome koji ide k ženi bližnjega svojega; neæe biti bez krivice ko je se god dotakne.
30Ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju, buduæi gladan;
Poslovice 6
Poslovice 6:6-30