11I da ne ridaš na pošljedak, kad se stroši meso tvoje i tijelo tvoje,
12I reèeš: kako mrzih na nastavu, i kako srce moje prezira karanje!
13I ne poslušah glasa uèitelja svojih, i ne prignuh uha svojega k onima koji me uèahu!
14Umalo ne zapadoh u svako zlo usred zbora i skupštine.
15Pij vodu iz svojega studenca i što teèe iz tvojega izvora.
16Neka se razlivaju tvoji izvori na polje, i potoci po ulicama.
17Imaj ih sam za se, a ne tuðin s tobom.
18Blagosloven da je izvor tvoj, i veseli se ženom mladosti svoje;
19Neka ti je kao košuta mila i kao srna ljupka; dojke njezine neka te opijaju u svako doba, u ljubavi njezinoj posræi jednako.
20A zašto bi, sine, posrtao za tuðinkom i golio njedra tuðoj,
21Kad su pred oèima Gospodu putovi svaèiji, i mjeri sve staze njegove?