1Vino je potsmjevaè i silovito piæe nemirnik, i ko god za njim luta neæe biti mudar.
2Strah je carev kao rika mladoga lava; ko ga draži, griješi svojoj duši.
3Slava je èovjeku da se okani svaðe; a ko je god bezuman, upleæe se.
4Radi zime ljenivac ne ore; prosi o žetvi, i ništa ne dobija.
5Savjet je u srcu èovjeèijem duboka voda, ali èovjek razuman crpe ga.
6Najviše ljudi hvali se svojom dobrotom; ali ko æe naæi èovjeka istinita?
7Pravednik jednako hodi u bezazlenosti svojoj; blago sinovima njegovijem poslije njega!
8Car sjedeæi na prijestolu sudskom rasipa oèima svojim svako zlo.
9Ko može reæi: oèistio sam srce svoje, èist sam od grijeha svojega?
10Dvojak poteg i dvojaka mjera, oboje je mrsko Gospodu.
11Po djelima svojim poznaje se i dijete hoæe li biti èisto i hoæe li biti pravo djelo njegovo.
12Uho koje èuje, i oko koje vidi, oboje je Gospod naèinio.