Poslovice 1:3-22

³Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,

⁴Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.

⁵Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,

⁶Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.

⁷Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.

⁸Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.

⁹Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.

¹⁰Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;

¹¹Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;

¹²Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu;

¹³Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;

¹⁴Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;

¹⁵Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.

¹⁶Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.

¹⁷Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;

¹⁸A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.

¹⁹Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.

²⁰Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;

²¹U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:

²²Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?