Poslovice 1:20-27

²⁰Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;

²¹U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:

²²Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?

²³Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.

²⁴Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,

²⁵Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;

²⁶Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;

²⁷Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka.