14Kuæa i imanje našljeðuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena.
15Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaæe.
16Ko drži zapovijesti, èuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuæe.
17Gospodu pozaima ko poklanja siromahu, i platiæe mu za dobro njegovo.
18Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja.
19Velik gnjev pokazuj kad praštaš kar, i kad oprostiš, poslije veæma pokaraj.
20Slušaj svjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar.
21Mnogo ima misli u srcu èovjeèijem, ali što Gospod naumi ono æe ostati.
22Želja èovjeku treba da je da èini milost, a bolji je siromah nego laža.
23Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo.
24Ljenivac krije ruku svoju u njedra, ni k ustima svojim ne prinosi je.
25Udri potsmjevaèa da ludi omudra, i razumnoga nakaraj da razumije nauku.
26Sin sramotan i prijekoran upropašæuje oca i odgoni mater.
27Nemoj, sine, slušati nauke koja odvodi od rijeèi razumnijeh.
28Nevaljao svjedok potsmijeva se pravdi, i usta bezbožnièka proždiru nepravdu.
29Gotovi su potsmjevaèima sudovi i bezumnicima boj na leða.
Poslovice 19
Poslovice 19:14-29