Marku 6:15-53

¹⁵Drugi govorahu: to je Ilija. A drugi govorahu: to je prorok ili kao koji od proroka.

¹⁶A kad èu Irod, reèe: to je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh.

¹⁷Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega, jer se oženi njom.

¹⁸Jer Jovan govoraše Irodu: ne možeš ti imati žene brata svojega.

¹⁹A Irodijada rasrdi se na njega, i šæaše da ga ubije, ali ne mogaše.

²⁰Jer se Irod bojaše Jovana znajuæi ga da je èovjek pravedan i svet, i èuvaše ga, i mnogo koješta èinjaše kako mu on reèe, i rado ga slušaše.

²¹I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga roðenja davaše veèeru knezovima svojijem i vojvodama i starješinama Galilejskijem.

²²I ušavši kæi Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovijem reèe car djevojci: išti u mene šta god hoæeš, i daæu ti.

²³I zakle joj se: što god zaišteš u mene daæu ti, da bi bilo i do po carstva moga.

²⁴A ona izišavši reèe materi svojoj: šta æu iskati? A ona reèe: glavu Jovana krstitelja.

²⁵I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreæi: hoæu da mi daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja.

²⁶I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje joj odreæi.

²⁷I odmah posla car dželata, i zapovjedi da donese glavu njegovu.

²⁸A on otišavši posijeèe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj.

²⁹I èuvši uèenici njegovi doðoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob.

³⁰I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što uèiniše i šta ljude nauèiše.

³¹I reèe im: doðite vi sami nasamo, i poèinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti.

³²I otidoše na laði u pusto mjesto sami.

³³I vidješe ih ljudi kad iðahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega.

³⁴I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poèe ih uèiti mnogo.

³⁵I kad bi veæ pred noæ, pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: pusto je mjesto, a veæ je dockan;

³⁶Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti.

³⁷A on odgovarajuæi reèe im: podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: veæ ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu?

³⁸A on im reèe: koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe.

³⁹I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi.

⁴⁰I posadiše se na gomile po sto i po pedeset.

⁴¹I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade uèenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima.

⁴²I jedoše svi, i nasitiše se.

⁴³I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba.

⁴⁴A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi.

⁴⁵I odmah natjera uèenike svoje da uðu u laðu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod.

⁴⁶I otpustivši ih otide na goru da se pomoli Bogu.

⁴⁷I uveèe bijaše laða nasred mora, a on sam na zemlji.

⁴⁸I vidje ih gdje se muèahu veslajuæi: jer im bijaše protivan vjetar. I oko èetvrte straže noæne doðe k njima iduæi po moru; i šæadijaše da ih mimoiðe.

⁴⁹A oni vidjevši ga gdje ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše;

⁵⁰Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reèe im: ne bojte se, ja sam, ne plašite se.

⁵¹I uðe k njima u laðu, i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se.

⁵²Jer ih ne nauèiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo.

⁵³I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku; i stadoše u kraj.