1Šimun, Sin Onijin, veliki svećenik, za svoga je života popravio Dom, u svoje je vrijeme učvrstio Hram.
2Položio temelje dvostruke visine i visoka kruništa oko Svetišta.
3U njegovo je vrijeme vodeno spremište iskopano, jezero poput mora golemo.
4U brizi da narod izbavi od propasti, utvrdio je grad protiv opsade.
5Kako li krasan bješe, okružen gomilom ljudi, kad bi izašao iza zastora Doma?
6Kao zvijezda Danica među oblacima i kao mjesec pun;
7kao sunce koje obasjava Hram Svevišnjega i kao sjajna duga na blistavim oblacima;
8kao ruža u proljetne dane i kao ljiljan kraj izvora; kao grana tamjanova za žara ljetnoga
9i kao plamen i kad u kadionici; kao vrč od kovana zlata, optočen mnogovrsnim dragim kamenjem;
10kao maslina puna plodova i kao čempres što se diže u oblake.
11Kad bi na se metnuo krasnu odjeću i obukao se u divne haljine, i kad bi se uspinjao na sveti žrtvenik i ispunio trijem Svetišta svojim veličanstvom;
12kad je primao žrtvene dijelove iz ruku svećenika, a sam stajao kod ognjišta oltarskog okružen vijencem braće svoje kao mladi cedar libanonski: okruživahu ga kao grane palmove
13svi sinovi Aronovi u slavi svojoj, sa prinosima Gospodnjim na rukama, pred svim zborom Izraelovim.
14Dok je on vršio službu kod oltara, prinosili su po redu prinose Svevišnjem, Svevladaru;
15pružio bi ruku svoju za posudom i prolio soka od grožđa, izlivši ga na podnožje oltarsko za ugodni miris Svevišnjem Kralju svega.
16Klicali bi tad sinovi Aronovi i trubili u trublje od tučene kovine i ječali jekom silnom u spomen pred Svevišnjim.
17I tada bi sav narod odjednom pao na zemlju ničice da se pokloni Gospodu, Svevladaru, Bogu Svevišnjem.
18A pjevači bi zapjevali pjesme hvalbenice: sladak bijaše zvuk mnoštva tih glasova,
19dok se narod utjecao Bogu Svevišnjem moleći se pred Milosrdnim dok se ne bi svršila služba Gospodnja i obred priveo kraju.
20Potom bi sišao i podigao ruke svoje nad svim zborom sinova Izraelovih da blagoslov Gospodnji svojim usnama izusti i prodiči se njegovim imenom.
21I još jednom svi bi pali ničice da prime blagoslov Svevišnjeg.
22A sada blagoslovite Boga svemira, koji čini čudesa svagdje, koji uzdiže naše dane od utrobe majčine i čini s nama po milosti svojoj.
23On neka nam dadne radosno srce i podari mir našem vremenu, u Izraelu, na vijeke vijekova.
24Neka milost njegova bude trajno s nama i neka nas u naše vrijeme izbavi.
25Na dva se naroda gnuša moja duša, a treći i nije narod:
26na žitelje Seirske gore i na Filistejce i na ludi puk koji živi u Šekemu.
27Pouku u mudrosti i znanosti zapisao je u knjigu ovu Isus, sin Sirahov, Eleazar, iz Jeruzalema, koji je kao kišu izlio mudrost svojeg srca.
28Blago čovjeku koji o ovome razmišlja i primajući to k srcu postaje mudar.
29Bude li postupao prema tome, u svemu će biti moćan, jer je svjetlost Gospodnja njegov put.
