1Ne želi mnoštva nevrijedne djece i ne raduj se bezbožnim sinovima.
2Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima ako nema u njih straha Gospodnjeg.
3Ne računaj na njihov dug život i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu, jer više vrijedi jedan nego tisuću i umrijeti bez djece bolje je nego imati potomke bezbožnike.
4Jer jedan razborit čovjek napuči grad, a rod zlikovaca razori ga.
5Mnogo je sličnoga vidjelo oko moje, a još više slušalo uho moje.
6U zboru grešničkom zapalio se oganj i u puku buntovnom raspalio se gnjev.
7Bog nije oprostio divovima u staro doba kad se pobuniše pouzdavši se u svoju moć.
8Nije poštedio sugrađana Lotovih: njih se gnušao zbog oholosti njihove.
9Nije poštedio ni puka prokletoga: oni bijahu iskorijenjeni zbog grijeha svojih.
10Ni šest stotina tisuća pješaka, koji propadoše zbog tvrdoće srca svojeg.
11Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac, bilo bi čudo ako bi ostao bez kazne, jer i milosrđe i gnjev pripadaju Gospodu, koji može u svojoj moći oprostiti i srdžbu iskaliti.
12Kao što mu je milosrđe veliko, tako mu je velika i strogost; on ljudima sudi po djelima njihovim.
13Bez kazne mu ne može uteći grešnik s plijenom, niti je uzalud strpljivost pobožnika.
14Širok je put njegove milosti, ali svatko dobiva prema djelima svojim.
15#
16#
17Ne reci: “Sakrit ću se od Boga; tko će misliti na mene gore u visini? Među tolikim mnoštvom neće me prepoznati; što sam ja u neizmjernom stvaranju?”
18Gle: nebo i nebesa nad nebesima, bezdan i zemlja, zadrhte kad ih Gospod pohodi.
19Gorski vrhunci i temelji zemaljski istodobno se tresu kad na njih pogleda.
20Ali na sve to tko će misliti? I tko da shvati putove njegove?
21Ima i oluja koje nitko ne vidi, skrivena je većina njegovih djela.
22“Pravedna djela tko će objaviti? I tko ih očekuje? Jer ugovor je daleko.”
23Tako misli čovjek kratke pameti, bez razbora, omamljen svojim tlapnjama.
24Slušaj, sine moj, i steći ćeš spoznaju; upravi svoje srce riječima mojim.
25Odmjereno ću ti objasniti stegu i pomno izložiti znanje.
26Bog u početku stvori djela svoja i dodijeli nakon stvaranja svakomu mjesto.
27Uredio je djela svoja za sva vremena, od njihovih početaka do njihove daleke budućnosti: niti gladuju, niti se trude, niti ikad napuštaju svoje dužnosti.
28Nijedno od njih svoga bližnjega ne tlači i nikad ne krši njegove zapovijedi.
29A poslije Gospod pogleda na zemlju i napuni je svojim dobrima.
30Pokri joj površje svakojakim životinjama i sve se opet vraća njoj.
