1Gospod stvori čovjeka od zemlje i opet ga u nju vraća.
2Dao je ljudima točan broj dana i određeno vrijeme, dade im i vlast nad svime što je na zemlji.
3Odjenu ih snagom kakva je njegova i stvori ih na sliku svoju.
4Svakom je stvoru udahnuo strah od čovjeka, da bi on gospodario zvijerima i pticama.
5#
6Oblikovao im jezik, oči, uši, i srce im dade da razmišljaju.
7Napuni ih znanjem i razumijevanjem i otkri im dobro i zlo.
8Oči je svoje stavio u srca njihova da im pokaže veličanstvo djela svojih.
9#
10Oni će slaviti njegovo sveto ime, pričajući o veličanstvu djela njegovih.
11Još im umnoži znanje i obdari ih zakonom života.
12Učini s njima Savez vječni i pouči ih sudovima svojim.
13Oči su njihove gledale slavu veličanstvenu i uho slušalo slavni njegov glas.
14“Čuvajte se svakoga zla”, reče im i odredi im dužnosti prema bližnjemu.
15Njihovi su putovi uvijek pred njim, ne mogu se sakriti pred očima njegovim.
16#
17Svakomu narodu postavi vladara, ali je Izrael baština Gospodnja.
18#
19Sva su djela njihova pred njim kao sunce, i oči njegove svagda paze na putove njihove.
20Ne mogu se pred njim sakriti nepravde njihove, pred Gospodom su svi grijesi njihovi.
21#
22Milostinja čovjekova njemu je kao pečat, i na dobročinstvo pazi kao na zjenicu oka.
23Jednoga će se dana dići i platiti im, svakomu će plaća pasti na vlastitu glavu.
24Samo pokajnicima dopušta povratak i tješi one koji su izgubili nadu.
25Obrati se Gospodu i okani se grijeha, moli se pred licem njegovim i prestani ga vrijeđati.
26Vrati se Višnjem i okani se nepravde i jako zamrzi na gnusan čin.
27Jer tko će hvaliti Svevišnjeg u Podzemlju mjesto živih koji ga mogu slaviti?
28Hvala mrtvih mrtva je - kao da ih nema, samo živ i zdrav hvali Gospodina.
29O kako je veliko milosrđe u Gospoda, praštanje onima koji mu se obraćaju!
30Ljudi ne mogu sve, jer sin čovjekov nije besmrtan.
31Što je svjetlije od sunca? Pa i ono pomrkne. Tijelo i krv mogu hraniti samo zloću.
32Gospod nadzire sile na visokim nebesima, a svi su ljudi samo prah i pepeo.
