1Tko ljubi sina svog, često ga bije šibom, da se na koncu u njemu obraduje.
2Tko valjano odgaja svog sina, imat će od njega koristi i ponosit će se njime među znancima svojim.
3Tko pouči sina svoga, čini zavidnim neprijatelja svoga i raduje se pred prijateljima svojim.
4Pa i umre li otac, kao da i nije umro, jer ostavlja sina sebi slična.
5Za svojeg se života radovao gledajući ga i na samrti se svojoj ne žalosti.
6Jer za neprijatelje ostavlja osvetnika, a prijateljima sina koji će im znati milost uzvraćati.
7Tko miluje sina svoga, zavijat će mu rane i na svaki će mu se njegov jauk potresati srce.
8Neukroćen konj postaje ćudljiv, a zapušten sin postaje tvrdoglav.
9Razmazi dijete svoje, pa će te zaprepastiti; igraj se s njim, pa će te u tugu zaviti.
10Ne smij se njim ako ne želiš plakati s njim i na koncu škrgutati zubima.
11Ne daj mu slobode u mladosti i ne praštaj mu pogrešaka njegovih.
12Savij mu šiju dok je mlad i nagnječi mu rebra dok je malen, da ti ne bude buntovan i neposlušan i ne ožalosti te duboko.
13Odgoji sina svojega i dotjeruj ga, da ti ne bi trpio zbog njegove drskosti.
14Bolji je siromah tijelom zdrav i čio nego bogataš bolesna tijela.
15Više valja zdravlje i snaga nego sve zlato svijeta i krepko tijelo više od golema posjeda.
16Nema blaga nad zdravljem tjelesnim niti sreće nad sretnim srcem.
17Bolja je smrt nego gorak život i počinak vječni nego trajna bolest.
18Dobre su jestvine pred ustima zatvorenim kao jelo žrtveno na grob položeno.
19Čemu žrtve idolu, kad ne može ni jesti niti pomirisati? Tako i onaj koga Gospod progoni:
20samo gleda i uzdiše, kao uškopljenik koji grli djevicu i uzdiše.
21Ne prepuštaj se žalosti i ne kinji se mračnim mislima.
22Veselje srca život je čovjeku, i radost mu produljuje dane životne.
23Prevari svoje brige i utješi srce svoje, otjeraj od sebe žalost: jer je žalost pogubila mnoge, od nje nema koristi nikomu.
24Zavist i srdžba skraćuju dane, i briga donosi starost prije vremena.
25Izdašnu srcu jelo je u slast: i koristi mu ono što pojede.
