1Ali je drukčije s onim koji posvećuje dušu svoju i razmišljanje svoje Zakonu Svevišnjega, istražuje mudrost drevnu i bavi se proroštvima.
2On pamti govore glasovitih muževa i prodire u tančine mudrih izreka;
3istražuje skriveni smisao poslovica i bavi se tajnama prispodoba.
4On služi među velikašima i viđa se u prisutnosti vladara, putuje po zemljama drugih naroda, iskušava dobro i zlo među ljudima.
5U zoru srce svoje uzdiže Gospodu, Stvoritelju svome, moli se pred Svevišnjim: na molitvu otvara usta i moli milost za grijehe svoje.
6Ako to veliki Gospod hoće, napunja ga duhom razbora i on daždi riječima mudrosti i molitvom slavi Gospoda.
7Gospod upravlja savjetom i spoznajom njegovom, a on razmišlja o otajstvima Gospodnjim.
8On izlaže pouku koju je primio i hvali se Zakonom Saveza Gospodnjeg.
9Mnogi hvale umnost njegovu, nikad neće u zaborav pasti niti će mu spomen ikad propasti, nego će mu ime živjeti od pokoljenja do pokoljenja.
10Narodi će proglasiti mudrost njegovu i hvalom će ga slaviti zajednica.
11Ako dugo živi, ime mu nadvisuje tisuće ostalih, a ako umre, i to će dostajati.
12Još jednom želim iznijeti misli svoje jer sam njima ispunjen kao mjesec pun.
13Slušajte me, djeco pobožna, i cvjetajte kao ruža što niče na obali toka vodenog.
14Mirišite kao miris tamjanov, cvatite kao ljiljanov cvijet, širite miris i pjesmu pjevajte, slavite Gospoda za sva djela njegova.
15Dajte slavu imenu njegovu, hvalite ga i slavite pjesmama i harfom i ovako mu u pohvalu recite:
16Kako su veličanstvena sva djela Gospodnja! I sve se naredbe njegove pravovremeno izvršuju. Ne smije se pitati: “Što je ovo? Zašto to?” jer sve će dobro doći u svoje vrijeme.
17Na riječ njegovu voda se kao nasip zaustavlja, i na besjedu usta njegovih nastaje spremište voda.
18Kad on zapovjedi štogod, volja mu se ispunja i nitko ne može umanjiti njegovo spasenje.
19Pred njim su djela svakog stvora i ništa nije skriveno očima njegovim.
20Njegov se pogled pruža od vječnosti do vječnosti i ništa nema čudesno pred očima njegovim.
21Ne smije se reći: “Što je ovo? I zašto to?” jer sve što je stvoreno svrhu ima.
22Kao što se blagoslov njegov prelijeva poput rijeke i natapa zemlju kao poplava,
23tako je srdžba njegova baština narodima, kao kad je vode pretvorio u sol.
24Kao što su njegovi putovi ravni pobožnicima, tako su neprohodni opakima.
25Kao što je od početka stvoreno dobro za dobre, tako i zlo za opake.
26Najvažnije su potrebe ljudima za život voda i vatra, željezo i sol, brašno pšenično, mlijeko i med, sok grožđa, ulje i odijelo:
27sve je to dobro dobrima, a pretvara se u zlo zlima.
28Ima vjetrova za kaznu stvorenih, sazda ih kao bičeve bijesa svoga; oni će u vrijeme svršetka snagu razviti i umiriti gnjev svoga Stvoritelja.
29Vatra i tuča, glad i kuga - sve je to za kaznu stvoreno.
30Očnjaci u zvijeri, štipavci i guje, i osvetni mač na propast bezbožnicima
31vesele se zapovijedi njegovoj i pripravno čekaju na zemlji: i kad vrijeme dođe, ne opiru se riječi njegovoj.
32Stoga bijah od početka osvjedočen pa razmislih i zapisan u knjigu:
33“Sva su djela Gospodnja dobra, svakoj potrebi Gospod u pravo vrijeme udovoljava.”
34Ne smije se reći: “Ovo je gore nego ono”, jer sve je dobro u pravi čas.
35A sad iz puna srca i usta zapjevajte i blagoslovite ime Gospodnje!
