1Blago čovjeku koji nije zgriješio riječima i koga ne muči grižnja zbog grijeha.
2Blago čovjeku koga ne optužuje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade.
3Tvrdici ne priliči bogatstvo, i čemu veliko blago pohlepniku?
4Tko uskraćuje sebi sabire drugomu, i tuđinci će se naslađivati dobrima njegovim.
5Tko je tvrd prema sebi, komu će biti dobar? Takav ne uživa ni u vlastitom dobru.
6Nema okrutnijeg od onoga tko muči samog sebe: to mu je plaća za vlastitu zloću.
7Pa ako i čini dobro, čini nenamjerno i na koncu otkriva svoju zloću.
8Zavidljivac je opak: on odvraća pogled i prezire tuđi život.
9Premalen je oku lakomu vlastiti dio, pohlepa isušuje dušu.
10Tvrdičino oko hlepi za kruhom i glad je za njegovim stolom.
11Sine moj, imaš li štogod, priušti sebi i prinesi Gospodu dostojne žrtve.
12Ne zaboravi da smrt neće oklijevati i da ti nije objavljen ugovor Podzemlja.
13Prije nego umreš, čini dobro prijatelju, i pruži, daj mu koliko možeš.
14Ne uskraćuj sebi sadašnje sreće i ne daj da ti izmakne dio dopuštena užitka.
15Nećeš li ostaviti blago svoje drugomu i neće li zaslužba tvoja biti ždrijebom razdijeljena?
16Podari i primi i okusi užitka, jer se u Podzemlju radost ne traži.
17Sve se živo troši kao i odjeća, i vječna je uredba: valja umrijeti.
18Kao lišće što raste na bujnu drvetu te jedno opada a drugo niče, tako i naraštaji od krvi i mesa: jedni umiru, a drugi se rađaju.
19I svako prolazno djelo propada, a zajedno s njim i njegov tvorac.
20Blago čovjeku koji razmišlja o mudrosti i umuje razborito,
21koji u srcu svojem proučava njezine putove i posvećuje se u njezine tajne.
22On je progoni kao lovac i vreba je kraj staze njezine;
23on viri kroz prozor njezin i prisluškuje na vratima njezinim;
24postavlja se blizu kuće njezine i udara klin svoj u njezin zid;
25podiže svoj šator kraj nje i nastanjuje se u sretnu počivalištu;
26on stavlja djecu svoju pod njezinu zaštitu i boravi pod granjem njezinim;
27on nalazi okrilje od žege pod sjenom njezinom i prebiva u divoti njezinoj.
