1Od njega je potekao čovjek čestit koji je našao milost pred svima, drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena!
2Podijelio mu slavu kao i svetima i učinio ga moćnim, na užas neprijateljima.
3Na njegovu je riječ znamenja zaustavio i ukrijepio ga pred licem kraljeva; dao mu zapovijedi za narod njegov i otkrio mu nešto od svoje slave.
4Zbog njegove vjernosti i poniznosti posveti ga, izabra ga jedinog između sviju ljudi;
5dopusti mu da čuje glas njegov i uvede ga u tamu; dade mu zapovijedi licem u lice, Zakon života i spoznaje, da Jakova uči Savezu i Izraela naredbama njegovim.
6Potom uzvisi Arona, sveca poput Mojsija, brata njegova, iz plemena Levijeva.
7Vječni Savez sklopi s njim i dade mu svećeništvo naroda. Usreći ga odjećom ukrasnom, obuče ga u odoru slave.
8Odjenu ga dičnim savršenstvom i opremi bogatom odjećom: gaćama, haljom i oplećkom.
9Obloži ga mogranjem i brojnim zvončićima zlatnim uokolo, da zveckaju pri koračanju njegovu, da im se u Svetištu čuje zvon na opomenu sinovima naroda njegova.
10I svetu odjeću od zlata, grimiznu, svu izvezenu; oplećak sudački, Urim i Tumim, od upletena purpura, djelo vješta rukotvorca;
11drago kamenje, urezano kao pečatnjaci u zlatnu okovu, djelo draguljara, kao opomenu s natpisom urezanim, prema broju plemena Izraelovih.
12I krunu zlatnu na kapi, ukrašenu pečatom posvete, ures vrhunski, djelo veličanstveno, ukrase, očima u nasladu.
13Nitko nikad sličnih nije vidio, i nikada ih nije tuđinac oblačio, nego samo sinovi njegovi i odvjeci njegovi zauvijek.
14Njegove žrtve potpuno se spaljuju, trajno, dvaput svakog dana.
15Njemu Mojsije dade svećeničku vlast i svetim ga uljem pomaza, i to mu bijaše vječni Savez i potomstvu njegovu sve dok nebesa traju, da mu služi i bude svećenikom i da blagoslivlja narod u ime Gospodnje.
16Izabra ga između svih živih da mu prinosi žrtvu i tamjan, da mu pali miris ugodni za spomen i da očišća sinove Izraelove.
17Još mu svoje zapovijedi dade i povjeri mu odredbe Zakona da pouči Jakova naredbama njegovim, da prosvijetli Izraela njegovim Zakonom.
18Ali se na njega razgnjeviše neprijatelji i pozavidješe mu u pustinji, ljudi Datanovi i Abiramovi, Korah i njegovi u mržnji i gnjevu.
19I vidje Gospod i rasrdi se i uništi ih žarom svoje srdžbe. Posla na njih čudesa i sažeže ih plamenim ognjem.
20I umnoži tako slavu Aronu i dade mu baštinu njegovu, odredi mu pretilinu prvina, prije svega kruha u izobilju.
21Tako se oni hrane žrtvama Gospodnjim, koje Gospod pokloni njemu i potomstvu njegovu.
22Samo u zemlji on baštine nema, nema svog dijela među narodom, jer Gospod je njegov dio i baština.
23I Pinhas, sin Eleazarov, treći je po slavi zbog revnosti svoje u strahu Gospodnjem. Jer kad se narod pobunio, postojan je bio i plemenito smiona srca, i tako je stekao oproštenje Izraelu.
24Zato bi Savez mira zapečaćen s njim, da bude poglavar Svetišta i naroda svoga te njemu i potomstvu njegovu pripadne dostojanstvo velikog svećeništva za sva vremena.
25Učinio je Savez i s Davidom, sinom Jišaja, iz plemena Judina, ali baština kraljevska od oca samo jednom sinu ostaje, dok baština Aronova ostaje svemu potomstvu njegovu.
26Zato neka vam sada Gospod mudrost u srce posadi da narodu njegovu pravedno sudite, da vrline predačke nikad ne nestanu i da slava njihova prijeđe na potomke njihove.
