1Časti liječnika čašću koja mu pripada zbog njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio.
2Liječenje od Svevišnjeg dolazi, kao što se dar od kralja dobiva.
3Znanje uzdiže glavu liječniku i moćnici ga poštuju.
4Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih čovjek ne odbacuje.
5Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazujuć' tako svoju moć?
6Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih.
7Njima se liječi i bol ublažuje, od njih ljekarnik lijekove priprema.
8Tako nema kraja djelima njegovim i po njemu se blagostanje širi svijetom.
9Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli jer on zdravlje daje.
10Bježi od nepravde i ne budi pristran, i od svih grijeha očisti srce.
11Prinesi žrtvu blagomirisnu i spomen-žrtvu i pretio dar prema imanju svojem.
12Ali i liječniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek' nije daleko od tebe, jer i on je potreban.
13Katkad je spas u ruci njihovoj,
14jer se i oni Bogu utječu da im poda milost izlječenja i lijek za spas života.
15Tko griješi pred Stvoriteljem svojim nek padne u ruke liječničke.
16Sine moj, roni suze nad mrtvim, tužaljkom prokukaj kao patnik skrhan: ukopaj mu tijelo prema običaju i ne uskrati počasti grobu njegovu.
17Gorko plači i žarko ridaj i pokaži žalost koju zaslužuje: jedan ili dva dana, da izbjegneš govorkanje, a potom se utješi od žalosti svoje.
18Jer od tuge dolazi prijeka smrt, i žalost slabi snagu životnu.
19Neka žalost prođe s pogrebom, jer je život u žalosti nepodnošljiv.
20Ne prepuštaj srce svoje žalosti: odagnaj je i misli na svoj svršetak.
21I ne zaboravi: povratka nema; njemu ne koristiš, a sebi udiš.
22Misli na njegovu kob koja je i tvoja: jučer meni, danas tebi.
23Kad mrtvac počine, nek' počine i spomen njegov i utješi se kad izađe njegov duh.
24U dokolici je mudrost zakonoznanca, i tko je od poslova slobodan postaje mudar.
25Kako će omudriti onaj tko upravlja plugom i komu je sva slava u šiljku ostana, tko tjera volove i bavi se radom oko njih i koji govori samo o teladi:
26um je njegov obuzet brazdama koje slijedi, a bdijenja mu prolaze u tovu junadi.
27Tako i svi radnici i rukotvorci koji rade i dan i noć: oni koji rezbare pečatnjake i trude se neprestano oko novih šara svesrdno teže za što većom sličnošću uzoru i bde noću da usavrše svoje djelo.
28Tako i kovač koji sjedi pokraj nakovnja i promatra sirovo željezo: dah ognja peče mu kožu, a on se oko vrela ognjišta napreže; zvuk čekića zaglušuje uho njegovo, oči upire u uzorak pred sobom; srcem misli na svršetak posla svog i noću bdi da ga usavrši.
29Tako i lončar koji sjedi kod posla svog i okreće točak nogama: uvijek je u brizi za djelo svoje i sve su mu kretnje odbrojane.
30Rukom daje oblik glini, a nogama je gnječi; srcem misli na laštenja i bdi noću da peć očisti.
31Svi se oni u ruke uzdaju, i svaki je vičan svome poslu.
32Bez njih se nijedan grad ne može sagraditi, a nema ni naselja ni putovanja.
33Ali njih ne pitaju u vijeću narodnom i ne ističu se u općini. Ne sjede na stolici sudačkoj i ne shvaćaju Zakona zavjetnoga.
34Ne ističu se naobrazbom ni zdravom rasudbom i nema ih među tvorcima mudrih izreka. Ali oni održavaju stvoreni svijet i molitva im je na djelo usmjerena.
