1Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali.
2Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja:
3“Izađoh iz usta Svevišnjeg i pokrih zemlju kao magla.
4Na visinama nebeskim razapeh šator svoj i prijestol moj bi stup od oblaka.
5Obiđoh sama krug nebeski i prošetah se dubinama bezdana.
6U vlasti su mojoj valovi morski, i sva zemlja, i svi narodi i puci.
7Među svima njima tražila sam počinka i na čijoj baštini da se nastanim.
8Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reče: 'Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.'
9Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neću prestati dovijeka.
10Pred njim sam služila u Svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu.
11Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu.
12Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj.
13Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao čempres na gori Hermonu.
14Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružičnjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama.
15Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte i kao vonj tamjanov u Šatoru.
16Raširih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke.
17Propupah kao trs mladicama ljupkim, i cvjetovi su moji porod slave i bogatstva.
18#
19Dođite k meni svi koji me žudite i nasitite se plodovima mojim.
20Jer je spomen na mene slađi od meda i baština moja od mednoga saća.
21Koji me jedu još više su me gladni, i koji me piju još više za mnom žeđaju.
22Tko mene sluša taj se ne stidi, i tko sa mnom radi taj ne griješi.”
23Sve je ovo Knjiga saveza Boga Svevišnjeg, Zakon koji nam je Mojsije odredio kao baštinu zajednicama Jakovljevim.
24#
25On je mudrosti pun kao vode Fišona i kao Tigris u dane proljetne;
26on buja razborom kao Eufrat i kao Jordan u vrijeme žetveno:
27obiluje stegom kao Nil vodom i kao Gihon u vrijeme berbe.
28Prvi ga čovjek nije do dna spoznao niti će ga posljednji istražiti.
29Jer su misli njegove šire od mora i namisli dublje od bezdana.
30A ja sam kao jarak prekopan od rijeke i kao vodotok doveden u perivoj.
31I rekoh: “Natopit ću vrt svoj i navodnit ću cvijetnjake svoje”. I gle, od jarka mojeg rijeka postade, a od rijeke more mi nasta.
32Učinit ću da kao zora zasja nauk moj, i svjetlost ću njegovu razaslati nadaleko.
33Izlit ću nauku poput proroštva, ostaviti je pokoljenjima budućim.
34Vidite: ne trudih se samo za sebe nego za sve koji je traže.
