1Poučna pjesma. Asafova. Zašto si, Bože, posve zabacio, zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?
2Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plÓemena koje namače kao svoju baštinu i brda Siona gdje si Šator svoj udario!
3Korakni k ruševinama vječnim - sve je u Svetištu razorio neprijatelj.
4Protivnici tvoji vikahu posred skupštine tvoje, znakove svoje postaviše k'o pobjedne znakove.
5Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,
6sjekirom i maljem vrata mu razbijali.
7Ognju predadoše Svetište tvoje, do zemlje oskvrnuše Prebivalište tvoga imena.
8Rekoše u srcu: “Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetišta Božja na zemlji!”
9Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema, i nitko među nama ne zna dokle ...
10Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati? Hoće li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje?