Psalmi 57:1-8

¹Zborovođi. Po napjevu “Ne pogubi!” Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu.

²Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine.

³Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro.

⁴Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!

⁵Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren.

⁶Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!

⁷Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu!

⁸Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati.